Pejzaži
31.05 - 21.06.2007
Ivan Tikvicki Pudar
Ivan Tikvicki Pudar (Subotica, 31.1.1913.- Subotica,1991.) sudac i slikar amater. Crtanjem se počeo baviti još za gimnazijskih dana, kada mu je nastavnik crtanja bio Sava Rajković (1903.-1977.), slikar školovan u ateljeu Andrea Lhota u Parizu te koji je u skladu sa svojim shvatanjem umjetnosti podržavao slobodni razvitak učenikova senzibiliteta, pružajući mu na taj način mogućnost da razvije vlastiti likovni izričaj. Lirsko-ekspresionistička tendencija prisutna u radovima Ivana Tikvickog temelji se i na sličnim sklonostima njegovog nastavnika Save Rajkovića, a u slobodnom razvitaku likovnog izraza, kao jednom od osnovnih tendencija moderne umjetnosti, podržan je i od budućih voditelja Kursa figuralnog crtanja, Andrása Hangye, Sándora Oláha i Stevana Jenovca, kojeg je pohađao u Subotici od 1946. godine.
Na kursu se Tikvicki našao u društvu s Almási Gáborom, Pál Petrikom, Sáfrány Imreom, Vinkler Imreom i Markom Vuković, danas značajnim imenima subotičke likovne scene, koji su se, osim Vukovića i Tikvickog samog usmjerili k profesionalnom umjetničkom usavršavanju na Akademiji. Na Kursu im se kasnije pridružuju József Kubát, Gustav Matković, Károly Tót, Pavle Tikvicki, Ferenc Kalmár i Endre Faragó, imena nezaobilazna kada se pokušava.
Pokazao se Tikvicki na početku svoga rada kao dobar crtač-portretist. Brzim, skicoznim potezom definirao je lik s izrazitim karakternim osobitostima. No tema pejzaža, kao gotovo dominantna, proteže se kroz cjelokupno njegovo likovno stvaralaštvo. Ističe se on kao jedan od omiljenijih motiva, a tehnike ulja, akvarela i tempere kao vrlo pogodne za ekspresivno-lirski izričaj svojstven njegovim radovima. Svježina kolorita, zaobljenost i mekoća volumena uz razlaganje kontura iskorak su prema karikaturalnosti. Volumeni naznačeni mrljama i naznačeni s nekoliko dinamičnih poteza kistom ostaju trajna odlika njegovoga stila. Na osjetljiv način reagirao je na boju i crtež, a emotivan i čulan tip osobnosti, koji je kao pravnik morao kontrolirati i potiskivati, oslobođen je i jasno vidljiv na njegovim slikama. Boja i energični potez kista omogućili su mu prenošenje široke skale emocija na slikarsku podlogu. Birajući pejzaž kao temu likovnoga angažmana stvorio je sebi mogućnost djelomičnog odmaka od društvene zbilje k ambijentu gdje ljudsko djelovanje i prisutnost nisu u prvome planu.
Činjenica da se Tikvicki profesionalno usmjerio na drugu stranu ne bi nas smjela voditi tendencijom obezvrjeđivanja njegovog likovnog stvaralaštva, jer je sam bio pripadnikom grupacije koja je oživjela posljeratnu subotičku likovnu scenu te koja je poticala slobodu izraza i mišljenja u vremenu suprotnih tendencija, kada socijalistčki realizam ima povlašteni status. Ovom izložbom prisjećamo se slikarskog opusa Ivana Tikvickog vezanog uz temu pejzaža, i to onoga koji se danas nalazi u privatnoj zbirci njegove kćeri Vesne Tikvicki Karadžić.
Ljubica Vuković Dulić
