Whispering walls
19.05 - 12.06.2018
Ivan Mesek
Ivan Mesek , je vizualni umjetnik čije stvaralaštvo objedinjuje širok spektar umjetničkih disciplina, medija i metoda počevši od slikarstva preko performansa, videa i njihovih hibridnih formi, akcija i instalacija u javnom prostoru, dizajna te prelijevanje umjetničkog djelovanja u izravni politički angažman. Teme kojima se bavi svodljive su na rasvjetljavanje i kritiku tranzicijske i post-tranzicijske ekonomije i njome prouzročenih lokalnih i nacionalnih društveno političkih devijacija, ekonomskog siromašenja u epohi globalne prevlasti liberalnog kapitalizma te s njom povezanog svekolikog raspada ljudskih i kulturoloških vrijednosti usustavljenih u epohi modernizma. Ova knjiga usredotočena je na Mesekovu umjetnost performansa, videa i instalacija u javnim i galerijskim prostorima i posvećena njegovom osobnom nastojanju da se sudbini pasivnog objekta procesa tranzicije suprotstavi kao kreativni kritički subjekt. (Branko Franceschi)
Ivan Mesek rođen je 23.3.1971. godine u Varaždinu (Hrvatska) gdje 1989. završava Gimnaziju. Iste godine upisuje nastavnički odjel na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u slikarskoj klasi prof.Eugena Kokota. Za vrijeme studija 1992. i 1993. pohađa Međunarodnu ljetnu likovnu akademiju u Salzburgu, 1992. u slikarskoj klasi Antonia Diasa, a 1993. u klasi „Fluxus-a practical understanding“ Dick Higginsa. 1996. godine upisuje poslijediplomski studij „Bildnerisches Gestalten und Therapie“ na Akademiji likovnih umjetnosti u Munchenu2002.-2004. stručni suradnik za kulturu u Odjelu za kulturu znanost i sport pri Gradu Varaždinu.Od 2004. godine privremeni ravnatelj javne ustanove u kulturi “Galerijski centar Varaždin“.2005.-2009. zamjenik gradonačelnika Grada Varaždina zadužen za društvene djelatnosti. Od 2010.-2018. ravnatelj javne ustanove u kulturi „Galerijski centar Varaždin“ 2018. postaje ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin. Od 2000.-2010. predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin u svojstvu kojeg pokreće i organizira likovne projekte („Dani hrvatskog performansa“, „Biennale modne fotografije“, „Od A do B“, „UTISAK-OTISAK“, „Umjetnik u gradu“,…) Sudjeluje na međunarodnim rezidencijalnim programima: 2005: SVA RE.PROJECTS, Strout, Engleska projekt „CROssoverUK“ 2011: ART IN GENERAL, New York, projekt „Eastern European Residency Exchange EERE“
PROSTORIJA 1. „Whispering walls“- video, trajanje 4'23'', 2018. godina tekst: Ivan Mesek
tekst interpretira: Božidar Smiljanić (preminuo u travnju 2018. ) snimanje i montaža: Damir Chytil
PROSTORIJA 2. „Whispering walls“- slike-objekti u kombinaciji sa zvučnom instalacijom
Postav se sastoji od 3 slike- objekata. Slika1.- print i akril na platnu, 100x150 cm. Slika je kombinacija fotografije trenutnog stanja bivše sinagoge sa povijesnom fotografijom unutrašnjosti sinagoge. U sliku je umetnuta i svinja kao kritika devastacije nekada sakralnog prostora. Slika 2.- objekt je originalni pano na koji su se lijepili plakati filmova koji su se prikazivali kada je sinagoga bila kino „Park“. Bilo je tu odličnih filmova, ali većinom su se prikazivali ratni i zabavni filmovi B-produkcije. Slika 3.- objekt je pano pronađen na tavanu napuštene sinagoge kojim se najavljuje „Susret mladih“ 1970.-te godine i koncert „Korni grupe“. Na panou su i slojevi drugih plakata, a intervenirao sam sa faksimilom odluke iz 1941. kojom se Židovi obavezuju da nose oznake na rukavu, te plakat antisemitske izložbe postavljene u Beogradu 1942. godine. „Korni grupa“ imala je pjesmu „Moja generacija“ i stih „Moja generacija iz četrdeset druge…“. Te 42.-e mnogi mladi su zauvijek izbrisani sa lica zemlje pa 1970.-e nisu mogli pjevati pjesme o mladosti, niti sudjelovati na „Susretima mladih“ Postav prati i zvučna podloga koja se sastoji od Židovske molitve, sa intervencijom dijelova iz filmova čiji plakati su na slici 2., a ponavlja se i stih „Korni grupe“: “..moja generacija, iz četrdeset druge…“
PROSTORIJA 3. „Škrinja“- objekt, drvo, 140x70x60cm Objekt je građevinska škrinja pronađena u bivšoj sinagogi. Djelomičnom pozlatom sugerira Zavjetnu škrinju, no umjesto 10 Božjih zapovijedi sadrži komad mesa koje trune. Čovjek kao duhovno i etičko biće, sveden je tek na prolaznu i truleću materiju
PROSTORIJA 4. U prostoriji 4 predstavljena su 3 video zapisa ranijih performansa Ivana Meseka.
Video 1.- „Sleep now in the fire“,- performans izveden u Varaždinu, 2012. godine -trajanje 9'52''
U zapuštenom prostoru gradskog kina postavio sam tri projekcijska platna, otprilike na razmacima od jednog metra između njih. Na prvo platno projicirao se montirani video materijal koji je prikazivao negativnosti suvremenog svijeta: sukobe, ratove, represiju, potrošačku pohlepu, korumpiranost vladajućih… Nakon nekog vremena zapalio sam platno. Kako je platno izgorjelo, projekcija se nastavila na slijedećem platnu. Postupak sam ponovio. Kada su sva platna izgorjela, projekcija je prestala. Na podu prostorije još su tinjali dijelovi platna. Stao sam ispred projektora i projekcija je sada bila fokusirana na mene. Tog puta projiciralo se sagorijevanje ostataka platna, od središta prema rubovima. Postignut je efekt stvorio je sliku mene kako sagorijevam i nestajem u tami. Video 2.- „History will teach us nothing“- performans izveden u Puli, 2014.godine -trajanje 8'42'' Odjeven u “revolucionarnu” odjeću na zelenoj površini u centru Pule sadio sam cvijeće jedno za drugim. No, cvijeće sam sadio prema naprijed, što znači da sam sadeći sljedeći cvijet morao pogaziti onaj prethodni. Performans je pratila glazbena pozadina koja se sastojala od revolucionarnih pjesama montiranih jedne preko druge: Internacionala, Po šumama i gorama, Ustani bane, Hrvatine i druge koje su tako tvorile iritantnu kakofoniju. Video 3.-„Going with the flow“, performans izveden na rijeci Dravi, Varaždin, 2017 god. -trajanje 4'49'' Performans izveden na starom toku rijeke Drave. U već često korištenoj ikonografiji čovjeka obučenog u tamno odijelo, bijelu košulju i kravatu plivao sam u suprotnom smjeru toka rijeke. Plivajući protiv struje nisam dolazio nigdje, već ostajao na istom mjestu. Nakon što više nisam mogao plivati, ustao sam, stao usred toka rijeke i polagano skidao jedan po jedan dio odjeće i puštao ga niz rijeku. Na kraju sam se pustio da me riječna struja odvede nizvodno. Odijelo koje sam imao na sebi bilo je odijelo mog pokojnog oca, pa je sam performans imao još jednu, emotivnu dimenziju.
